Die Prophezeiungen von Celestine

Znala sam to odavno. Cak sam i upozoravala. Isprva onako oprezno, onda malo glasnije, dok na kraju vise i nisam birala rijeci.
Nije je ni dotaklo, osim sto je kao i uvijek u meni vidjela krivca, jer ponovo je bila u nekom svom svijetu u kojem su svi ispravni. Pa i Ona.
Njena Prijateljica.
Pozrtvovana, dobra, iskrena-bez dlake na jeziku-, spremna da pomogne, da se u potpunosti da...
Ma znam i ja, da je ona (ponekad) takva. Ali znam da moze da bude i drugacija. U potpunosti.
Poznajem te, nicim, izazvane valove, prvo blage i bezazlene, a onda toliko snazne, da postaju arogantni i oholi, ohrabreni tom velikom, cini se nesalomljivom masom...
I evo, ponovilo se.
"Ja sam njena kanta za smece!", veli.
"Znam, svi smo mi to ponekad. Nekome! Ali bi bilo dobro da se i sama znas isprazniti"
"Vrijeme je da pocnes govoriti ono sto mislis i osjecas.
Vrijeme je da pronadjes ventil, da se praznis i ne gubis nepotrebno energiju-tebi i onako potrebnu- na gluposti.
Zar ne shvatas, da te mi trebamo...Ali zdravu i smirenu. Opustenu.
Budi ono sto jesi.
Odvezi konacno taj cvor, pusti klupko da se kotrlja...
Dopusti da se tvoj zivot u STVARAN pretvori. Prihvati se.
Budi tvrdoglava i neposlusna, bezobrazna i ljubazna, zavidna i ljupka, ljubomorna i puna ljubavi.
Otvori vrata svim svojim osjecajima, potrebama i porivima.
Otvori vrata zivotu.
Covjeku u sebi.
I.
Reci.
Reci sto stvarno zelis.
Samo tako jedno prijateljstvo, drugarstvo moze opstati.
Ili ne.
Trazi i bori se za tu ravnotezu.
Neophodna je.
Neophodna je tebi. Tvom zdravlju. Tvom zdravom duhu.
Neophodna je jer je ona tvoj izvor energije.
A trebas je.
Zar ne vidis koliko si slaba?
Zar bar to ne vidis?"

Ljubavi.
Vjerovatno sebi mozes predstaviti koliko energije me kostao danasnji dan. Borim se sa sobom i sa svim onim sitnim bicima u sebi koji medjusobno pokusavaju da se nadvladaju, a prije svega mene. Nevjerovatno koliku snagu jos uvijek imaju.
Ali nedam se.
Bar se trudim.
Zapocinjem ovaj dan svaki put ponovo u zelji da ga osmislim onako kako bi i ti to sigurno zelio. Znas da mi to bas i nije jaca strana, al' ipak mislim da sam uspjela. Sasvim malo.
A i to je nesto. Ma veliko je, kad malo bolje razmislim.
Nije potrebno da ti govorim, koliko mi nedostajes, i koliko sam se navikla na zivot s tobom. Toliko da je svaka sekunda bez tebe, kao izgubljena.
Protracena.
A dan isjeckan na komadice koji bi trebali da cine smislenu cjelinu.
Vise sam bila s tobom, nego ovdje, iako za nekog sa strane mozda i drugacije izgleda. Uradila sam sve sto sam i htjela, ali je sve proslo pored mene, te se i ne sjecam detalja. Samo se cudim kako dan dug biti moze...
Oooo, kako dug...
Cini mi se da sam te tako davno ispratila, poljubila i pozeljela sretan put. Mahala s prozora i zeljala da to cijelim putem mogu da cinim. Da ti masem i budnim okom posmatram. I cuvam.
Zastitim i budem sigurna da je sve u redu...
Evo i sada gledam kroz prozor u nadi da cu te negdje ugledati.
Samo da znam da si dobro...

Budi oprezan.
Magla je.

Da li ste se ikada zapitali, zasto zene satima ispijaju kafu sa svojim drugaricama vodeci duge, smislene i besmislene razgovore, a muskarci sa zadovoljstvom ispijaju pivu za pivom nakon napornog dana sa svojim kolegama?

Ljudi kreiraju svoju stvarnost sami. Da bi smo ucvrstili svoje poglede na svijet, trazimo sebi slicne koji ce nam potvrditi ispravnost onoga sto vidimo.

Zamislite jesenje brdovite predjele, obasjane prvim jutarnjim suncem. Imate ruksak na ledjima i spremate se popeti na vrh brda. Vec dugo. Posmatrate, razmisljate kojim putem da krenete i koliko vremena ce vam trebati. Nakon odredjenog vremena srecete jednog geologa. Odusevljen, prica vam o strukturi brda na kojem stojite, njegovoj starosti i promjenama kroz koje je prosao. Obojica vidite iste prelijepe predjele, ali istovremeno dozivljavate potpuno drugu "stvarnost".

Kako dozivljavamo druge ljude zavisi od toga sta i koliko vec znamo i sta mislimo kakvi su ljudi u stvari. Htjeli ili ne htjeli, vec zivimo sa gotovim slikama o njima, tzv. predrasudama. One se baziraju na uopstenim vidjenjima i na djelovanju nas samih. Vrlo rijetko se dovodi u pitanje njihova ispravnost.

" Plavuse su glupe" "Debeli ljudi previse jedu", "Nezaposleni su lijeni"...

Sta to znaci za nas kad se osjecamo pripadni jednoj grupi?

Vrlo cesto moramo dijeliti vrijeme, prostor i interese sa ljudima koji nam se ne svidjau i s kojim tesko mozemo pronaci zajednicki jezik. Vrtici i skola su prvi izazov. Dok smo tokom svog radnog vijeka vise puta prinudjeni prilagoditi se ljudima i prilikama. Prilagoditi se onima koji nam ne daju potvrdu o ispravnosti onoga sto jesmo i sto mislimo.

Imamo li toliku velicinu da prihvatimo razlicitost?

Ili je minimiziranje vrijednosti i vaznosti, od nas drugacijih ljudi, sretan izlaz iz svake situacije u kojoj smo imali jedinstvenu sansu da skocimo preko vlastite sjenke i shvatimo razlicitost?

Americki psiholog Donn Byrne razvio je "ljubavnu formulu" i tvrdi, da se sa istom moze u potpunosti ustanoviti da li je neko zaljubljen. Na osnovu istrazivanja zadnjih 20 godina dosao je do zakljucka da se ljubav sastoji iz 5 osnovnih elemenata.

1. sexualna privlacnost (A)
2.leptirici u stomaku (B)
3.zelja za intimnoscu (C)
4.potreba za obostranim osjecajima (D)
5. strah od gubitka (E)

Koliko je koja od navedenih komponenti izrazena, zavisi od same licnosti. Prema Byrnes tjelesna privlacnost je najvaznija ali sama nedovoljna, dok je strah od gubitka voljene osobe najmanje uticajan faktor, ali uvijek manje ili vise prisutan. Izmjerimo li pojedine komponente, jednom u odnosu na prijatelja , a drugi put u odnosu na partenera, mozemo ocjeniti da li smo uistinu zaljubljeni.

LJUBAV = (1,7*A)+(1,5*B)+(1,5*C)+(1,5*D)+(1,3*E)